Jedan od takvih, koji je žestoko uzdrmao temelje tima, bio je rastanak sa Aleksandrom Jovanovićem. Nekadašnji kapiten crno-belih prošlog leta je napustio Humsku i karijeru nastavio u turskom Kodžaelisporu, ali se njegova epizoda na Bosforu nije razvijala onako kako je planirao. Kako smo već pisali, povremeni srpski reprezentativac se suočio sa potpunim izostankom minutaže, zbog čega je doneta definitivna odluka o rastanku.
Prema najnovijim informacijama koje stižu direktno iz Turske, Kodžaelispor uopšte ne planira da produži saradnju sa iskusnim čuvarom mreže i spreman je da ga pusti već ove zime bez ikakvog obeštećenja. Takav razvoj događaja na tržištu ne znači automatski da se Jovanović vraća na dobro poznatu adresu, ali fudbalska čaršija u Beogradu već naveliko bruji o potencijalnom povratku miljenika Grobara. Za sada nema zvanične potvrde o pregovorima niti opipljivih naznaka da je dogovor blizu, ali se pred upravom iz Humske otvara pitanje koje bi u ovom delikatnom trenutku moralo ozbiljno da se razmotri: može li povratak nekadašnjeg kapitena da reši više od jednog gorućeg problema crno-belih?

Foto: Starsport
Partizan još uvek panično traži sigurnost među stativama
Odlazak Aleksandra Jovanovića ostavio je Partizan bez golmana koji je u prethodnom periodu bio ubedljivo najpouzdaniji pojedinac i heroj u velikom broju utakmica. U tekućoj takmičarskoj godini priliku između stativa ravnopravno su dobijali Marko Milošević i Miloš Krunić, ali crno-beli još uvek nisu uspeli da pronađu onaj neophodni kontinuitet i mir na golmanskoj poziciji kakav su imali dok je Jovanović sa kapitenskom trakom komandovao defanzivom.
Sama činjenica da se dvojica čuvara mreže konstantno smenjuju ne mora po automatizmu da predstavlja problem, jer je zdrava konkurencija uvek poželjna, a odluke šefa stručnog štaba zavise od trenutne forme, profila protivnika i taktičkih okolnosti. Međutim, Partizanu je pod hitno potrebna stabilnost. Potrebna mu je "jedinica" svetskog glasa koja će ulivati maksimalnu sigurnost poslednjoj liniji, hladnokrvno preuzimati odgovornost u kriznim trenucima i biti nepremostiv oslonac kada ekipa ne igra dobro na terenu. Milošević i Krunić nesumnjivo imaju svoje kvalitete i ne bi bilo pošteno sve defanzivne probleme crno-belih pripisivati isključivo njima, s obzirom na to da je golman samo poslednja karika, a Partizan ove sezone ima hroničnih poteškoća i u samoj organizaciji igre bez lopte. Ipak, teško je zanemariti činjenicu koliko su Jovanovićeve čudesne intervencije svojevremeno održavale Partizan u životu.
Harizma i liderski autoritet za sazrevanje mladih lavova
Jovanovićev eventualni povratak u Beograd imao bi i drugu, psihološku dimenziju, koja je u ovom trenutku možda podjednako važna kao i njegov neosporni golmanski kvalitet. Partizanu je preko potrebna snažna ličnost u svlačionici – igrač sa stavom koji neće oklevati da podmetne leđa i preuzme odgovornost kada stvari na terenu krenu nizbrdo. Neko ko ume autoritativno da razgovara sa mlađim saigračima, podigne mentalni tonus ekipe nakon primljenog gola i pokaže liderstvo bez potrebe da ga veštački dokazuje.
Jovanović je tokom prethodnog mandata pokazao da je satkan upravo od takvog materijala. On nije bio vođa samo zato što je nosio traku oko ruke, već je bio fudbaler čiji se glas uvažavao i čije su reakcije imale specifičnu težinu u očima javnosti. Takav profil igrača od neprocenjive je važnosti u ekipi koja prolazi kroz bolne tranzicione promene. Partizan danas u rosteru ima izuzetno veliki broj mladih fudbalera od kojih se zahteva da ekspresno sazru i preuzmu ogroman pritisak na svoja pleća, a njihov pravilan razvoj nemoguć je ukoliko se iskustvo potpuno potisne. Mladom timu je neophodan mentor koji je već prošao kroz paklene utakmice, pritisak sa tribina i situacije u kojima jedna sitna greška rešava sudbinu čitave sezone.
Stanojević želi čvršći Partizan, ali povratak nosi i svesni rizik
Šef stručnog štaba Aleksandar Stanojević je po svom povratku na klupu crno-belih jasno stavio do znanja javnosti da želi maksimalnu disciplinu, odgovornost i vojničku sigurnost u defanzivnoj postavci. U tom svetlu, golman sa Jovanovićevim renomeom, iskustvom i autoritetom nametnuo bi se kao idealno rešenje. U fudbalskim kuloarima se često spekuliše o povratku bivših asova, posebno kada se njihove inostrane karijere ne razvijaju u željenom smeru, a opštepoznata je tajna da je Stanojević u svakom svom mandatu voleo da se osloni na proverene povratnike.
Ipak, u sportu nije svaki povratak automatski dobar i spasonosan potez. Neretko se klubovi previše emotivno oslanjaju na ono što je igrač bio u prošlosti, a premalo racionalno razmišljaju o tome šta u ovom trenutku može realno da pruži na terenu. Kod Jovanovića bi zato od ključnog značaja bilo precizno proceniti njegovu trenutnu fizičku spremnost, takmičarske ambicije i ekonomske uslove pod kojima bi mogao ponovo da zaduži crno-belu opremu.
Ukoliko bi svi ti parametri bili pozitivni, Partizan bi dobio jedinstvenu priliku da vrati čoveka koji u dušu poznaje klub i težinu dresa. Ponekad ekipi ne nedostaje samo dobar taktičar ili golman sa dobrim refleksima – nedostaje joj lider koji ume da stane ispred svih i primi udarac kada je najteže, a Jovanović je slobodan igrač već od zime.











