Delovalo je da su crno-beli uhvatili pravi ritam, da se vraća samopouzdanje i da bi reprezentativnu pauzu mogli da dočekaju u dobrom raspoloženju. Međutim, žilava ekipa Šapčana pokazala je u Humskoj da se nagomilani problemi nisu rešili preko noći. Šokantan poraz na domaćem terenu od 1:2 (1:1) protiv tima koji se bori za goli život u Superligi, delovao je kao hladan tuš za sve u crno-belom taboru i otvorio ozbiljnu analizu taktičkih grešaka.
Defanzivna amnezija i kapiten "u izlogu"
Ako postoji nešto što je obeležilo ovaj bolan neuspeh, onda su to ponovo kardinalne greške u poslednjoj liniji. Partizan je primio dva gola koja su mogla i morala da budu sprečena. Kod prvog pogotka Vasilija Đurića odbrana nije uspela da adekvatno reaguje na centaršut Čolovića, dok je kod drugog Danilo Knežević ostao potpuno zaboravljen i neometan nakon odbijene lopte. Čak je i zvanični izveštaj ukazao na hroničan manjak komunikacije kod oba primljena gola. Posebno zabrinjava status mladog štopera Simića, koji sa kapitenskom trakom na ruci i dalje figurativno "stoji u izlogu" za slučaj da neki inostrani skaut zaluta u Humsku, mada je sa ovakvim partijama veliko pitanje da li će se naći u bilo čijem notesu.
Propast u završnici i jalove rokade sa klupe
Crno-beli nisu izgubio zato što nisu stvarali prilike, već zbog očajne realizacije. U prvom poluvremenu Jurčević je pogodio stativu, dok su vihorni Zubairu i talentovani Aleksić propustili zrele situacije da meč okrenu u korist domaćina, naletevši na raspoloženog golmana Mačve Vukašina Jovanovića. Pokušao je Stanojević na poluvremenu da promeni krvnu sliku uvođenjem Erika Kojzeka i prelaskom na igru sa dva napadača, a kasnije su ušli i Vukotić, Kostić i Trifunović. Ipak, sve to je donelo samo jalov posed lopte bez ikakve konkretne ideje u završnoj trećini. Prethodna mini-serija od tri pobede očigledno je stvorila lažnu sliku stabilnosti, a ovaj šamar od Mačve vratio je crno-bele u surovu realnost.











