Bog zna da je Junajted ove sezone naterao svoje pristalice da utehu potraže u čašici, a posebno u proteklih šest dana, tokom kojih su protivnicima poklanjali po dva gola prednosti, a opet nekako uspevali da izvuku pobedu i remi. Ali, ovo rastegnuto stanje i fudbalski mazohizam više ne mogu da se nastave.
Ulaziti u svaki meč sa potpuno spuštenim gardom poput grogiranog boksera možda jeste sjajno za TV kamere Skaj sportsa i autore dokumentaraca za Amazon Prajm, ali to nikako nije dokaz ozbiljnog rada na treninzima. Nigde u Uefinim trenerskim priručnicima nećete naći poglavlje o tome da je redovno primanje prva dva gola smislen put do uspeha, a frustrirani navijači su svesni da ekipa deluje kao da igra bez ikakvog jasnog plana i strukture.
Defanzivna amnezija i najgori start u poslednjih 40 godina
Ono što najviše mora da brine upravu na Teatru snova jeste činjenica da ovo više nije slučajnost niti loša sreća, već hronični problem mentaliteta ovih fudbalera i Kerikovog vođenja utakmica. Junajted je gubio sa 1:0 protiv Atletiko Madrida već u prvom minutu, protiv Koma u drugom, dok su protiv Aston Vile imali dva gola zaostatka posle svega tri minuta i 40 sekundi – što je najbrže primljena dva gola za klub u eri Premijer lige. Umesto staloženosti koju je posedovao kao igrač, Kerik je sa klupe oživeo ulogu „Kapetana Haosa”, a njegove utakmice neodoljivo podsećaju na goleade i ludilo iz poslednje sezone Erika ten Haga.
„Kada primimo golove pokažemo karakter, ali kada bismo tako igrali od početka, pobeđivali bismo mnogo češće. Ne znam zašto je tako, svi pokušavaju da pronađu odgovor. Želimo da budemo najbolji i pokažemo da umemo da se vratimo. Moramo da pokažemo takav mentalitet od samog starta”, ogorčen je bio Mateus Kunja.
Ekipa se u trenucima krize vraća pukom instinktu i trenucima individualnog majstorstva tek kada sve ostalo propadne, što je potvrdio i sam Kerik, priznavši da ekipa deluje bolje kada previše ne razmišlja:
„Mislim da je važno da se prepustite sopstvenim osećanjima i emocijama. Tada se aktivira pamćenje i shvatite: ’Aha, to je taj osećaj, ovako bi trebalo da bude’. Sve to mora da se složi, ali osećaj, samopouzdanje, ta emocija i to što ponekad uopšte ne razmišljate... Najbestiji ste kada ne razmišljate previše, već samo verujete i igrate po instinktu”, istakao je Kerik.
Poniženje na dnu tabele i bojkot navijanja protiv uprave
Kao dokaz potpunog sunovrata, aristokratija engleskog fudbala će predstojeću dvonedeljnu reprezentativnu pauzu provesti u zoni ispadanja, na sramotnom 18. mestu – odmah ispod Koventrija. Sa samo jednom pobedom u uvodnih deset kola, ovo je najgori prvenstveni učinak kluba u prethodne četiri decenije, još otkako je ser Aleks Ferguson zamenio Rona Etkinsona. Da ironija bude veća, ovaj strmoglav pad dogodio se na istu nedelju kada je svečanom večerom obeleženo 40 godina od dolaska legendarnog Škota na klupu.
Besni navijači, koji su rešili da sprovedu radikalan bojkot kupovine alkohola na Old Trafordu kako bi udarili po džepu porodicu Glejzer i manjinskog vlasnika ser Džima Retklifa, tokom meča su istakli jasne transparente: „Vaša sahrana, a ne naša – prodajte klub odmah” i „Nećemo novi stadion, hoćemo nove vlasnike”. Veći deo utakmice proveli su u žestokom vređanju izvršnog direktora Omara Berade i sportskog direktora Džejsona Vilkoksa. Kerik sa cvetom maka na reveru poručuje da se neće povući, ponovo se uzdajući u improvizaciju, ali pitanje je koliko još Junajted može da preživi u sopstvenom haosu.











